Serbske ludowe spiwy

Hale wšo so mi lubi na namaj

1. »Wšo so mi lubi na namaj,
jene so mi njelubi,
to so mi njelubi na namaj,
zo mój njejsmój wěr’wanaj.«

2. »Wšak je Bukecy nowa wjes,
we tej wjescy cyrkwička,
we tej cyrkwičcy jedyn pop,
wšich wón ludźi wěruje.

3. Wšich wón ludźi wěruje,
žanych pjenjez njebjerje,
štož jenož tołste tolerje
ha brancowske šěsnaki.«

4. »Chcemoj mój tam k njemu hić,
njech wón naju zwěruje.«
Popik holčku wěruje,
swěru na nju zhladuje.

5. »Škoda tebje, holička,
zo sy rajtarjej slubjena,
hdy by njed’rjała z rajtarjom preč,
da dyrbjała moja być.«

6. Rajtar sćeže z nóžnow mječ,
wotća popikej hłójčku preč.
»Tu maš, popiko, twoju ’zdu,
zo sy holčku wěrował.«