Serbske ludowe spěwy

Hólčik tón prěni mól zakłapa

1. Hólčik tón prjeni mól zakłapa:
›Stań šak a wočiń mi holečo,
›Haj, holečo!‹

2. Holčo to z horda jom’ wotmolwi:
»To pak so nidy ći nestane,
»Haj, nestane.«

3. »Ja sym džjen lubemu slubiła,
»Zo ’cu jom’ stajna a swjerna być,
»Haj, swjerna być.«

4. »Wón je mi slubił zas’ kemni pšinć,
»Dyž budže topoł mi róžje kćjeć,
»Haj, róžje kćjeć.«

5. ›Topoł tón róžje ći nekćjeje,
›Luby tón nidy zas’ nepšindže,
›Haj, nepšindže.‹

6. Hólčik tón druhi mól zakłapa:
›Stań šak a wočiń mi holečo,
›Haj, holečo!‹

7. Holčo to z horda jom’ wotmolwi:
»To pak so nidy ći nestane,
»Haj, nestane.«

8. »Ja sym džjen lubemu slubiła,
»Zo ’cu jom’ stajna a swjerna być,
»Haj, swjerna być.«

9. »Wón je mi slubił zas’ kemni pšinć,
»Dyž budže weŕba mi wišnje mjeć,
»Haj, wišnje mjeć.«

10. ›Weŕba ta wišnje ći nezmjeje,
›Luby tón nidy zas’ nepšindže,
›Haj, nepšindže.‹

11. Hólčik tón tseći mól zakłapa:
›Stań šak a wočiń mi holečo,
›Haj, holečo!‹

12. Holčo to z horda jom’ wotmolwi:
»To pak so nidy ći nestane,
»Haj, nestane.«

13. »Ja sym džjen lubemu slubiła,
»Zo ’cu jom’ stajna a swjerna być,
»Haj, swjerna być.«

14. »Wón je mi slubił zas kemni pšińć,
»Dyž budže dešćik mi winko hić,
»Haj, winko hić.«

15. ›Dešćik tón winko ći nepóńdže,
›Luby tón nidy zas’ nepšindže,
›Haj, nepšindže.‹

16. Holčo to ljedy tam dozrozemi,
Zo je to swojeho lubeho ryč,
Haj, luboh’ ryč.

17. Zo je to swojeho lubeho ryč,
Stany a pušći pšec’ lubeho nuts,
Haj, luboh’ nuts.

18. Z ljewej tej ručku jom’ wočineše,
Z prawej tej ručku joh’ witaše,
Haj, witaše.

19. »Witaj tu, witaj tu, luby mój,
»Džeda sy tola tak dołho był,
»Haj, dołho był?«

20. »’Čera so minyło sydom ljet,
»Hač smoj sej slubiłoj swojej być.
»Haj, swojej być.«