Serbske ludowe spěwy

Sedłaj, mój bratřiko, konika

1. ›Sedłaj, mój bratsiko, konika,
›Sedłaj namaj pšec’ wobej’ dwej’.‹

2. ›’Cemój mój jjeći do Šandawa,
›Do Šandawa noweho.‹

3. Bliže tam k Šandawej pšińdžeštaj,
Šandaw so pšed nimaj zankny.

4. Nichtón tam k nimaj won nepšińdže,
Dyžli jenož ta stara mać.

5. »Witajtaj, witajtaj hólcaj dwaj.
»Wój hólcaj z daloka.«

6. »Pójtaj wój z nami k wečeri,
»Wój hólcaj [orig.: holcaj] z daloka.«

7. ›Z wami mój k wečeri nepóńdžemoj,
›Pred’ hač z holičku neporyčimoj.‹

8. »Z tej pak wój poryčeć nebudžetaj,
»Wona je nam wumŕeła.«

9. »Džensa je runje ljeto a džeń,
»Hač smy k rowu ju dowezli.«

10. »Z tymaj mi dwjemaj šumelomaj[w erratach podawa (drje mylnje) korektura: šulomaj],
»Z čornej płachtu wodžetu.«

11. Hólčik tón zawróći konika,
Jjedžiše wotsal na keŕchow.

12. ›Pomhaj bóh tebi, holička,
›Pomhaj bóh tebi, lubka moja!‹

13. ›Njetk’lej mi powez, holička,
›Čohodla sy mi wumŕeła?‹

14. ›Sy njedže wumŕeła mojedla,
›Aby njedže swojedla?‹

15. »›Ja nejsym wumŕeła twojedla,
»›Tež nic njedže swojedla.‹«

16. »›Ja pak sym wumŕeła maćerje dla,
»›Swojej’ stareje maćerje dla.‹«

17. »›Wona je dała mi jab’učko
»›Rjane bjełe čerwene.‹«

18. »›Z wonka bje rjane čerwene,
»›Z nutska z jjedom pak načińene.‹«

19. »›To sym ja zjjezć haj dyrbjała,
»›Pšed jeju wočomaj;‹«

20. »›Duž sym ja zmolom wumŕeła
»›Pšed jeju wočomaj.‹«

21. Hólčik tón zawróći konika
Jjedžiše zas’ z keŕchowa.

22. Konik tón weselje zaŕehota,
Luby zrudnje zapłaka.