Serbske ludowe spěwy

Što to rěka? W runej měri

1. Što to rjeka? Runej mjeri
Jedyn wóz po druhim ćjeri
Do Neradec do dwora,
Kajka je to robota?

2. Kuchini so wari, peče,
Džež tam k jjedži nimo džeće.
’Šo ma nuzne be-šika,
’Šo so renje wupyša.

3. Naša Hanka wjencu steji
Zelenym, kaž brjeza Meji.
Je da wona newesta
Aby je snadž kmótsička?

4. Newesta je Hanka naša,
Wjesće, štó so za nej praša?
Jedyn młody pótsiwy
A z tym knezom duchomny.

5. Z delnoh’ Łužiskeho kraja,
Džež tež Serbjo cyrkwje maja,
Pšińdže wón a wuzwoli
Našu Hanku k newesći.

6. Zmolom so jom’ lubi wona,
To je, praji wón, ta žona,
Kotruž we tym žiwenju
Stworił bóh mi k towarstwu.

7. Dyž pak wona widži jeho,
Praji wona melčo neho:
Teho ’cu sej wuzwolić
A z nim pšez žiwenje hić.

8. A tak pšińdžeštej sej ducy
Napšećiwo jeju rucy
K wobtwerdženju wjernosćje
Jeje horcej’ lubosćje.

9. Džensa ’romadžje sej z nowa,
Swjernu lubosć hač do rowa
Slubitaj pši wołtarju,
Napelnenaj z radosću.

10. Džitaj! žohnowanje bože
Pšewodž waju, stajne zbože
Bydž waj’ džjel a radosći
Khodžtaj waju mandželstwi.

11. Džitaj, zjenoćenaj džitaj!
Wjency lubosćje sej wijtaj,
Zo waj’ k ljetu holička
Aby hólčik wokoša.