Serbske ludowe spěwy

Běchu pak, běchu pak sotřički tři

W originalnej zběrce njejsu noty k tekstej podate.

1. Bjechu pak, bjechu pak sotsički tsi,
:,: ’Šje jenym džeńku su wumreli. :,:

2. Jena je wumreła na rano,
Druha je wumreła na pšipołnje,
Tseća je wumreła na wečor.

3. Ćahnychu,[orig.: Cahnychu,] ćahnychu duški tsi,
:,: Pšeco tam ćahnychu k nebesam. :,:

4. Mały kusk dale tam pšićahnychu,
:,: Jena ta poča so zwo’ladować. :,:

5. ›’Cemy so zaso domoj ’róćić,
:,: ›Kak naša maćeŕka pše nas płače!‹ :,:

6. Druhej pak dwje tej praještej:
»Domoj so ’jacy mój newróćimoj,
»Bórnje by swjet ’šón złoty był.«

7. Ćahnychu, ćahnychu duški tsi,
:,: Pšeco tam ćahnychu k nebesam. :,:

8. Mały kusk dale tam pšićahnychu,
:,: Jena ta poča so wo’ladować. :,:

9. ›’Cemy so zaso domoj ’róćić;
:,: ›Kak naša maćeŕka pše nas płače!‹ :,:

10. Druhej pak dwje tej praještej:
»Domoj so ’jacy mój newróćimoj,
»Bórnje ’ša woda tam wino była.«

11. Ćahnychu,[orig.: Cahnychu,] ćahnychu duški tsi,
:,: Pšeco tam ćahnychu k nebesam. :,:

12. Mały kusk dale tam pšićahnychu,
:,: Jena ta poča so zwo’ladować. :,:

13. ›’Cemy so zaso domoj ’róćić;
:,: ›Kak naša maćeŕka pše nas płače.‹ :,:

14. Druhej pak dwje tej praještej:
»Domoj so ’jacy mój newróćimoj,
»Bórnje ’šje kamenje paćerje byli.«

15. Pšeco tam k nebesam pšićahnychu,
:,: Wo durje so tam nuts kłapachu. :,:

16. Bóh swjatom’ Pjetyrej praješe:
:,: ›Po’ladaj, štó so tam nuts kłaṕe.‹ :,:

17. »Kłapaja so nuts tu džówčički tsi,
:,: »’Šje jenym džeńku su wumreli.« :,:

18. Jena je wumreła na rano,
Druha je wumreła na pšipołnje,
Tseća je wumreła na wečor.

19. Bóh swjatom’ Pjetyrej praješe:
:,: ›Što duški dobreho činichu?‹ :,:

20. Prjenej pak dwje tak praještej:
:,: »’Šitko smoj dobre mój činiłej.« :,:

21. »Rady smoj ke-mši mój khodžiłej,
»Rady smoj paćerje spjewałej,
»Rady smoj prošerjam dawałej.«

22. Tseća pak sama tak praješe:
:,: ,Ničo sym dobreho nečiniła.‹ :,:

23. ›Nerady ke-mši sym khodžiła,
›Nerady paćerje spjewała,
›Nerady prošerjam dawała.‹

24. Bóh swjatom Pjetyrej praješe:
›Dži a pušć mi tej dwje tu nuts,
›Nech pak ta jena mi na bók dže.‹

25. Marja pak synka prošeše:
»Wodaj tej dušcy ’rjechi ’šje,
»Wodaj jej’, synko mój, mojedla.«

26. ›Dušcy ja ’rjechi newodam,
:,: ›Duška je wulka ’rješnica.‹ :,:

27. Marja pak druhi króć prošeše:
»Wodaj tej dušcy ’rjechi ’šje,
»Wodaj jej, synko mój, mojedla.«

28. ›Dušcy ja ’rjechi newodam,
:,: ›Duška je wulka ’rješnica.‹ :,:

29. Marja pak tseći króć prošeše:[orig.: prešeše:]
»Wodaj tej dušcy ’rjechi ’šje,
»Wodaj jej, synko mój, mojedla.«

30. ›Što duška dobreho činiła,
:,: ›Zo ty tak jara za nju prosyš?‹ :,:

31. »Wona je mój džeń swećiła,
:,: »Hišće je swječku kupiła.« :,:

32. »Pši nej so pšeco poklaknyła,
:,: »Tak’lej je wona sej mysliła:« :,:

33. »Swjeć so ty moja mi swječička
»Swjeć so ty swjatej Mariji,
»Doniž so ty tu newuswjećiš.«

34. Bóh swjatom’ Pjetyrej praješe:
›’Zmi ’šak tu dušku za ručku,
›Wedž ju ty tsi króć njetk pšez woheń.‹

35. Prjeni króć wón ju tam wedžeše,
:,: Duška so pšepaže hač do šije. :,:

36. Druhi króć wón ju tam wedžeše,
:,: Duška so pšepaže hač do pasa. :,:

37. Tseći króć wón ju tam wedžeše,
:,: Duška so pšepaže hač do kolen. :,:

38. Potom wón dušku wedžeše
:,: Pšeco haj do raja božeho. :,: