Serbske ludowe spiwy

Šła je holčka trawku žnjeć

2. Prěnju lěšku wužnjała,
štyri brune nažnjała,
ho hej,
štyri brune nažnjała.

3. »Hdźe da je to pacholo,
kiž te konje jeho su,
ho hej,
kiž te konje jeho su?«

4. Pacholo so wumasa
z jednej’ małej’ chójnički,
ho hej,
z kudźerjatej jědlenki.

5. »Wjele wozmješ, holičo,
zo ty na mnje njepowěš,
ho hej,
zo ty na mnje njepowěš?«

6. »Tři sta toler wjele njej’,
zo na tebje njepowěm,
ha hej,
zo na tebje njepowěm.«

7. Hólčik pjenjezy sadźeše,
holčo na njoh zhlad’waše,
ho hej,
při tym sebi mysleše:

8. »Přińdu-li ja k lubemu,
k lubemu najlubšemu,
ho hej,
k lubemu najlubšemu.

9. Wšitko jemu wupowědam,
kaž by na list napisał,
ho hej,
kaž by na list napisał.

10. Tajke drobne pismičko,
tajke čorne na běło,
ho hej,
tajke čorne na běło.«

11. Sćahnył hólčik z nóžnjow mječ,
wotćał holčce hłójčku preč,
ho hej,
wotćał holčce hłójčku preč.

12. »Jow maš myto, holičo,
zo chceš na mnje powědać,
ho hej,
zo chceš na mnje powědać.

13. Wšitko na mnje wupowědać,
kaž by na list napisał,
ho hej,
kaž by na list napisał.

14. »Tajke drobne pismičko,
tajke čorne na běło,
ho hej,
tajke čorne na běło.«