Serbske ludowe spiwy

Pod Róžantom łučka je zelena

W originalnej zběrce njejsu noty k tekstoju pódane.

1. Pod Róžantom łučka je zelena,
Po łučcy jena mi šćežčička.

2. Po łučcy jena mi šćežčička,
Rjana bjeła mi wuteptana.

3. Štóha je tola ju wuteptał?
Swjata je Marja ju wuteptała,

4. Ducy tam ke-mši a wote-mšje,
Ducy tam k nišporej, wot nišpora.

5. Tam je ju zetkała Hilžbeta
Jeje ta ćeta haj Hilžbeta.

6. Pomhaj bóh, pomhaj bóh, moja ćeta.
Moja ty ćeta, haj Hilžbeta.

7. Ha što ći ludžo wot naju praja:
Zo džjen mój wobej płódnej smoj!

8. Neprjej ’šak, neprjej ’šak, moja ćeta,
Moja ty ćeta, haj Hilžbeta.

9. Ja budu synka porodžić
Jeneho synka haj Jezom Khrysta.

10. To ’dže so runje sredž zymy stać,
Dyž ’dže so morjo sydować,

11. Dyž ’dže so morjo sydować,
A lofći ptački ’dža zmerzować.

12. Ty pak ’džeš synka porodžić,
Jeneho synka haj swjatoh’ Jana.

13. To ’dže so runje sredž ljeća stać,
Dyž ’dže so morjo zmahować,

14. Dyž ’dže so morjo zmahować,
A keŕkach ptački so porować.