Serbske ludowe spiwy

Wobijaj se ty – jědwo! – tog’ dwóru

2. »Kak deru ja se – jědwo! – wobijaś,
kak deru se ja wobijaś,
gaž ja mam we njom lubce dwě.

3. Jadna mě šyjo – jědwo! – śańke zgło,
jadna mě šyjo śańke zgło,
ta druga śańke rukawy.

4. Ta ak mě šyjo – jědwo! – śańke zgło,
ta ak mě šyjo śańke zgło,
ta dej ta mója lubka byś.

5. Ta ak mě šyjo – jědwo! – rukawy,
ta ak mě šyjo rukawy,
ta dej mójog’ kumpana měś.«

6. Źo to jo zgónił – jědwo! – z grodu pan,
źo jo to zgónił z grodu pan,
kśěšo lubego zastśěliś.

7. »Njestśělaj panje – jědwo! – lubego,
njestśělaj panje lubego,
stśělaj ty lubjej źiwinu.

8. Změjomy gjardu – jědwo! – pjaceńku,
změjomy gjardu pjaceńku
na kuždu zbóžnu njeźelu.«

9. Na njej se kněžki – jědwo! – zjězdźuju,
na njej se kněžki zjězdźuju,
ga źowćo domach njamaju.

10. Źinsa jo južo – jědwo! – tśeśi źeń,
źinsa jo južo tśeśi źeń,
ak su nam źowćo wuwjadli.

11. Hyšći nam njejsu – jědwo! – pśiwjadli,
hyšći nam njejsu pśiwjadli
a tek nam pśiwjasć njebudu.